Photobucket
DANGER. Dangeours.
30.08.2011.

Danas želim pisati o...stvarno, nemam inspiracije. Zbog toga nedostatka inspiracije, osjećam se krivo. Imam dosta čitatelja mojih posteva, i ako ne napišem nešto pametno, osjećam se krivo. Imam osjećaj da svi, ama baš svi od mene nešto očekuju. Starci dalje žele da imam 5.00 prosjek u školi, prijatelji očekuju da uvijek dođem na vrijeme. Mene sve to jako pritišće, a sad dolazi još škola. Kad ne ispunim nešto što se od mene očekuje, osjećam se potišteno i onda počnem živčaniti i plakati. Ponekad na vrata koja vode u moju sobu poželim staviti natpis DANGER pa da ako u slučaju poživčanim ne mogu se osjećati krivo. No ja se ipak osjećam. Čudan osjećaj. Ili sam ja čudna ili je taj osjećaj poprilično čudan. 2.9. mi je rođendan.
"Valjda ću se onda malo opustiti, valjda", lete mi misli u glavi.
3.9 ga slavim, nadam se da će biti dobro. Želim si sretan rođendan. Sama sebi, nije li to čudno? Ja sam cijela čudna.
Sunce sjaji stvarno prejako. Svijetli mi u oči, pa sam odlučila stavit zavjese. Opuštam se gledajući Good Luck Charlie na Disney Channelu. Malo mi pomaže. Doza smijeha nikad nije bila nepotrebna. Dopisujem se s Lunette Angerblood koja se napokon sjetila napisati novi post u kojem možete vidjeti našu sliku. So, guys. See a :DD.

Image and video hosting by TinyPic

22:08 | Komentari (5) | On/Off | Print | #


Bealive me. Most people on the world are blind.
26.08.2011.

Sjećam se toga. Imala sam četiri godine, po treći put sam išla na more sa roditeljima. Sunce je užasno blještilo pa mi je mama dala moje "baby" sunčane naočale. Pogledala sam u prozor auta i skinula naočale. Sunce je tako jako zablještilo da i kad sam zatvorila oči, i dalje sam vidjela svijetlo. Bila sam jako znatiželjna i uvijek sam nešto upitkivala mamu.
"Mama, da li i sljepci vide ovo svijetlo?" pitala sam sva užarena i znatiželjnog glasa.
"Ne, dušo, ne vide", rekla je mama i nastavila s tatom proučavati kartu.
----------------------------------------------------------------------
Ta moja nekima bezvrijedna pričica, meni je puno značila i otvorila oči za cijeli život. Neki ljudi su potpuno zdravi, no ne vide. Ne mislim ja to na urođenu ili nekom nesrećom dobivenu sljepoću, nego na sljepoću duše. Ljudi se predaju različitim stvarima, kao pušenju, drogiranju, alkoholizmu i brojnim groznim porocima. Druže se sa totalno krivim osobama, koje samo i dalje, i dalje kvare njegov unutarnji "vid". I taj duševni sljepac ne shvaća da je tu pokraj njega netko tko ga voli, tko će mu pomoći, promijeniti ga, ali nabolje. To može biti mama, tata, neki susjed koji nas ponekad nervira ili pak neka luzerica u školi za koju svi misle da je neka zla vještica a zapravo i ona ima srce, i to veće od svih nas. Ponekad, kad ste tužni, samo zaklopite oči. Probajte malo tako hodati, kao jedan sljepac. Teško se snaći tako, jel sam u pravu? Nakon toga, zamislite kako je samo teško, imati slijepo srce. Živjeti u lažima i prevarama i ne zapažati ono dobro. Svaki slijepac, treba doktora. Odnosno, svatko treba naći nekoga tko je iskren, dobar, tko ga voli i s kim se osjeća odlično. Taj netko ga nikad ne će prevariti, no donest će nešto puno bolje od svega.
Dati će mu vid!
Image and video hosting by TinyPic


13:40 | Komentari (8) | On/Off | Print | #


Be proud with who you are cuz it's only way to SURVIVE.
17.08.2011.

Razmišljala sam, sa žlićicom mješajući još pomalo vreo kakao i promatrajući njegove boje. Fin miris čokolade dospio je do mojeg nosa i nisam mogla odoljeti i brzo sam krenula dizati času i u par trenutaka sam popila kakao. No, i dalje je bio vruć. Počela sam vrištati, potrčala sam u kupaonicu da se umijem i malo rashladim lice i grlo. Zatim sam digla pogled i pogledala u ogledalo. Bio je to odraz jedne brinete, čija boja kose malo vuče na crvenu. Jasno su se vidjele smeđe oči boje čokolade promiješanse sa malo karamele. Tanke usnice premazane sa medenim propolisom zato jer stalno pucaju sjajile su se. U odrazu sam vidjela sebe, Ellen McQueen. Posljednih dana kada sam se gledala u ogledalo, imala sam brojne primjedbe na moj izgled. Prištić na bradi, krvavi ubod komarca na čelu itd. Danas sam se malo bolje pogledala, i shvatila sam, ja kao što znam, sam zdrava i sretna, imam sve što mi treba. Pogledala sam svoje malo duguljasto lice i shvatila:Be proud with who you are cuz it's only way to SURVIVE. Koliko na svijetu ima bolesnih ljudi, koji baš u ovom trenutku umiru, a mi kojima je sve onak u običnom redu, patimo zbog izgleda, visine i ostaloga. Dala sam samoj sebi obećanje, koje ne vjerujem da ću moći održati, iako, se nadam, i uporno se nadam da ću uspjeti. Obećala sam sama sebi da nikad, ama baš nikad, ne žalim nikome, ni samoj sebi, zbog svog izgleda, i ostalog. Glavno da smo sretni i zdravi, je li tako? Sada u ovom svijetu punom okrutnih ljudi, koji jedva čekaju da nekome zagorčaju barem jedan jedini trenutak u životu, treba se naučiti PREŽIVJETI. A jedini način da se maknemo od tih takozvanih emocionalnih vampira i onih koji nam žele zlo, je biti zadovoljan sa sobom, držati glavu gore i hodati ulicom, ne osjećati se poniženom zbog nijedne jedine uvrijede! Zapamtite, plakati se smije samo zbog nekog tko nam znači i kome mi značimo, i s kojim znamo da će sve nakraju biti dobro, koji nam ne žele zlo.

Image and video hosting by TinyPic

xoXo.



09:58 | Komentari (11) | On/Off | Print | #